Novogodišnje proleće │Blog
Odlučila sam da moja Nova godina bude početak proleća. Proleće mi je svakako omiljeno godišnje doba, počelo je ponedeljkom ove 2023. a sve važne odluke se donose ponedeljkom, to svi znamo.
Kako to Nova godina i nove odluke da padnu dok je napolju minus deset i dok me ruska salata mami na stolu.
Zato je proleće moja Nova godina.
Donela sam dosta novih odluka, zabeležila ih pa kad sam došla kući unela u Excel tabelu, obojila kolone i sve po redu… Ovo poslednje razumeće moji prijatelji i pre svega moj muž.
Njemu je ostalo nekoliko ispita da završi fakultet. Da se razumemo odmah, nije problem u tih nekoliko ispita, problem je što se tih nekoliko ispita šlepa uz nas već nekoliko godina.
Sad ja kao prava žena sa Balkana moram da mu ponovim to nekoliko puta dnevno i onako fino utrljam na nos, kao da mu nije dovoljno što sam sebe jede zbog toga. Šalim se naravno, sve sam samo ne prava žena sa Balkana, ali kao ovo moram da napišem kako mi se razne “Srbende” koje ispod video snimaka na Fejsbuku na kojima muž tuče ženu pišu “Udri jače; zaslužila je k**va itd” ne bi nakačili na vrat.
Skrenuh sa teme, a ova tema zaslužuje da joj se posvetim mnogo više.
Pa da nastavim, šetamo tako nas dvoje i pričam mu kako je jako bitno da odredi koliko mu je potrebno dana za učenje za koji ispit, da odredi dane kada će odmarati pa da te dane kada uči odredi od kada do kada će učiti, a kada će biti vreme za pauzu. Slušao me je izuzetno pomno, čak toliko pomno da sam se ponadala da će uvažiti moj predlog. Završila sam sa izlaganjem svog predloga, on me je ozbiljno pogledao i rekao: “Misliš da napravim spisak?”. Opet ponavljam, ovo će razumeti samo moji najbliži, ali reći ću vam samo da sam se smejala još bar dve ulice dalje.
Danas sam mu rekla da je moja Nova godina početak proleća i da sam donela neke važne odluke. Nakon što je pregledao moj spisak, zaključio je da sam pola žena – pola spisak. Odluke nije komentarisao, kaže odavno si ti njih donela samo ih nisi sprovela u delo. Evo me prkosim proleću, mužu i celom svetu. Prva odluka je da više svoje misli beležim ovde i da ih bez stida delim. Ne smem više da se izvlačim na manjak inspiracije jer je ona uvek tu, samo sam je jako zavezala u klupko i bacila je negde duboko u sebe. Nailazim na inspiraciju svakodnevno i moje najvrednije stvari u telefonu nisu fotografije već beleške i najbitnija stvar u rancu nije novčanik već rokovnik. Samo treba da taj strah sklonim u stranu, a i vreme je da prestanem da brinem o tuđem mišljenju.
Pisaću vam kako napredujem, a ako vam treba pomoć oko nekog spiska računajte na mene.
I neka nam je srećan početak proleća, jer kako kaže Duško Radović – “Stiže proleće i žao mi je svih kojima to nije važno.”


